Kraj?
koji dosadan dan........
Joj koji dosadan dan,imali smo biologiju i glupa učiteljica odvela nas je kod željeznice da tražimo ambroziju i nismo je našli. Prešli smo cijelu Glinu , a ona ko muta na telefon traži tu j... biljku.Bila sam u ARi i Ivan je mene i Ceku častio kavom.Ma dobar je on dečko.Ma imali smo to jebeno predavanje o ambroziji i došla je neka ajmo reći lječnica koja zna isto koliko i mi.Ma danas sam samo gledala prof.P...... i divila se njegovim tijelom ,a ko jebe to glupo predavanje svejedno je bila dosadna.U četvrtak idemo u kino i nadam se da neće biti ko i onaj put kad je Fifo sjedio iza mene.Ona glupa Jela danas me je u imenik zapisalva da ja vodim nasilje nad Danijelom koja luda žene zapravo stara, bolesna baba.Nedostaje mi Marko šteta šta sad nije pored mene ali nema veze ako on gleda cure u Zagrebu mogu i ja kao npr. Profesora P.....Dosadno je bilo u školi svi se prave,preseravaju.Nitko nije normalna kao ja. Ceka moja najbolja frendica ona je kao ja.I ona ima ljubavnih problema .A šta ćeš netko ima sreće netko ne.Tako je u životu.Zasrano i jebeno!Želim da ova školska godina traje cijelo ljeto da ne odlazim iz škole htjela bih tamo biti zauvijek.Ne mogu zamisliti kraj školske godine samo mi suze teku niz lice ,a puno ima ljudih kojih volim i ne mogu ih ostaviti ni zaboraviti.Oni su dio moga srca.Previše boli!Ali nikog nisam mrzila niti hoću.Ako profesor Siniša misli da ga mrzim , ma ja njega obožavam ........... zajebavati!
Bok!Evo objavila sam ovaj blog kako bih moja najbolja frendica mogla znati šta mi je kad se rastanemo i odemo iz one rupe mišije-škole.Žao mi je što se rastajemo jer osam godina smo zajedno i toliko smo toga zajedno prošli.Još uskoro krizma i onda ništa do vjenčanja ma šala!Ne volim nikoga zapravo da jednog Marka iz Zagreba ali mi se samo sviđa ništa druga ali nemoguća ljubav kod mene uvijek je tako ali mogu reći da mi dečki sad idu na živce i zapravo sad vidim koliko su glupi.Toliko sam dugo u depresiji da nitko ne kuži i ne vidi. Toliko sam se povukla u sebe da samo moj smješak na licu sakriva tu bol na mom srcu koja je pala prije dvije godine.Nitko nema oči da to vidi nego samo da pročita.Zapravo nikom nije stalo za mene.i ne treba tako ćebiti do kraja mog života.Je li ovo kraj?
05.05.2007. u 19:15 | 0 Komentara | Print | # | ^